Genetski poremećaji, Downov sindrom

U posljednjih nekoliko godina, broj dijagnostifikovanih genetskih poremećaja, sindroma, u stalnom je porastu.
U prošlosti su ti poremećaji bili smješteni pod istim kišobranom, zaostajanje u psihomotornom razvoju, a Downov sindrom jedan je od najstarijih otkrivenih hromozomskih poremećaja.
Danas se postavljaju dijagnoze, ali ako nema lijeka, za roditelja, dijagnoza sama po sebi ništa ne znači.
Dok je medicina zainteresovana za pronalazak lijeka za koji mogu biti potrebne godine analiza, promatranja, ispitivanja, roditelj je  zainteresovan kako da sada pomogne svom djetetu, kako da ga uključi u život I  olakša mu isti. U ovom dijelu, u smislu poboljšanja kvaliteta  života, ABR može uveliko pomoći na jedinstven način. Od svih sindroma imamo najviše iskustva sa djecom koja imaju Downov sindrom.

Da bismo objasnili problem genetskih poremećaja, koristimo analogiju.
Da uporedimo  sa arhitektonskom gradnjom, građevinom. Zamislite da fabrika  koja proizvodi građevinski material, ne proizvodi blokove (cigle) u standardnom obliku, umjesto da imaju kvadratni oblik, iskrivljeni su   ili  umjesto da budu tvrdi i suvi, meki su ,  lagani i neobrađeni. Dakle, njihova automatska montaža u ispravnom konstrukcijskom rasporedu nije moguća. Imamo arhitektonski dizajn, ali građevinski materijal nije naš standard.
A što učiniti, ako pogledate drugu stranu, između cigli se nalazi malter  koji ih povezuje, a ako pogledate bilo koju staru kuću ili stari most, primijetićete da su sazidane  od mnogo kamenja, različitih oblika, veličine i kvaliteta. Oni se međusobno vežu malterom, a sve rupe između njih napunjene su malterom kako bi se stvorila čvrsta konstrukcija.

Kako ovu analogiju povezujemo sa genetskim poremećajima?
Genetski poremećaji u samoj ćeliji se razlikuju  od normalne ćelije i u tom smislu tu ne možemo učiniti ništa, biljka proizvodi takav materijal. Kôd koji nosi ćelija ne može se promijeniti. Dakle, građevinski blokovi nisu naš standard. Ali u globalnom arhitektonskom planu, možemo ojačati veze i nadoknaditi tu nestabilnost jačanjem i zatezanjem veza u samom tkivu, što će zauzvrat povećati aktivnost receptora u živčanom sistemu, rezultirajući promjenama u cjelokupnom funkcionisanju tijela. Upravo jačanjem fascija i vezivnog  tkiva uz pomoć  ABR-a,  djeca s Downovim sindromom  postižu nevjerojatne rezultate, pa čak i tipični znaci Downovog   sindroma nestaju.

               

Kao što sam rekao na početku, od svih sindroma imamo najviše iskustva sa Downovim sindromom, i na moje veliko zadovoljstvo, prva beba koja je započela ABR u Europi bila je iz Makedonije. Ovo je mala Antonia http://abrmakedonija.blogspot.com/2010/03/antonija-abr-pioner-so-daunov-sindrom.html

Nakon Antonije, Vuk se sa 8 godina uključio u program, u oktobru 2010. godine, a i dalje radi s ABR-om i još uvijek je oduševljen napretkom i rezultatima.

Na snimku ispod možete vidjeti kako se fizički mijenja i prerasta u zgodnog momka, a tipični znaci  Downovog  sindroma nestaju (u klipu ima dvoje djece, stariji  je Vuk)

https://www.youtube.com/watch?v=X4xHAxg1048&feature=youtu.be&fbclid=IwAR1rtQxVhA7brjrGANqAV1blkpC6_iE3V-kZJVwmkAaQukXLSovz6RUMa3g


A ovo je naš slatki Jovanče:
https://abrmakedonija.blogspot.com/2018/02/blog-post.html

Više informacija o ABRu na: 

 FB:ABR Montenegro

web: www.abrtherаpy.com 

e-mail: vukabr.mne@gmail.com

tel: +38267865555

Spazam

Jedan od najvećih problema s cerebralnom paralizom, povezan je s mišićnim spazmom ili spastičnošću.  

 Klasičan način suočavanja sa spazmom je borba protiv spastičnih mišića, inhibiranje 

spazma na različite načine (istezanje, injekcije sa botoksom, implantacija baklofenskih

 pumpi, medikamentozna terapija mišićnim relaksantima, operativni zahvati itd.).

Ali iskustvo pokazuje da bi te postupke trebalo provoditi svakodnevno ili ih ponavljati 

nekoliko mjeseci, jer se grč vraća, a kako dijete raste postaje jače izražen. 

 Zašto je to tako? U sljedećem videu, na donjoj poveznici, Leonid Bloom objašnjava 

kako ABR vidi spastične mišiće. (Prevedeno, pritisnite CC ili settings- subtitles- bosanski).

 ABR uspješno liječi spastične mišiće, bez operacije, bez bola, bez lijekova



Kako je to moguće? 
Da biste riješili problem, prvo ga morate shvatiti. 
Da bismo razumjeli zašto se spastičnost javlja kod djece s cerebralnom paralizom, 
važno je pogledati širu sliku. 


Važno je znati da se skeletni mišići nikada ne aktiviraju izolovano.
 Za izvođenje pokreta uvijek postoji  mišić lider ( glavni protagonist koji započinje  
pokret) i mišić sljedbenik na suprotnoj strani zgloba
koji prati pokret, reguliše brzinu i na kraju amplitude zaustavlja pokret kako ne bi 
napravio štetu na zglobu.
Na primjeru spastičke ruke problem je u slabosti sljedbenika na suprotnoj strani, 
a spastični mišić se nalazi u situaciji i da vodi i da prati pokret.








Bloom: "Sljedbenik druge strane je u izuzetno lošem stanju . 
Na drugoj strani postoji dramatična slabost. 
Bilo da gledamo mišiće ili ligamente ili veze između kože, masnog tkiva i potkožnog
 tkiva. U tom smislu veća slika nam pokazuje problem sa pratiocem.
Postavlja se jednostavno pitanje.
 Kakve informacije ima mozak o ovom pokretu? 
Glavni izvor informacija koje mozak prima o kretanju je odnos između promjene 
dužine i pritiska putem odgovarajućih receptora.
Ali kada postoji izrazita slabost tonusa i veze između slojeva (kože, masti, vezivnog
 tkiva, mišića, kosti), tada ekstenzori koji trebaju pratiti kretanje reflektora 
jednostavno nisu dovoljno registrovani  u mozgu. 
Kad pogledamo stvari na ovakav način , razumijevanje o tome  što se dešava 
 s druge, skraćene i spastične strane je potpuno izmijenjeno. Jer sada, umjesto 
"lošeg" spastičnog mišića on postaje super heroj koji izvodi pokret i štiti ga kao
 odbrambenu reakciju, tj. 
on obavlja i svoj posao i posao drugih mišića koji bi trebali učestvovati u pokretu, 
ali ne učestvuju, dakle koji nisu dovoljno registrovani u mozgu. "

S ABR- om se jača slaba strana, što je čini prepoznatljivom za mozak, 
živopisnom i aktivnom, što omogućava spastičnoj strani da se spušta i popunjava
kao struktura. 

Moram reći da se u posljednje vrijeme puno pažnje posvećuje zglobovima, 
zavojima odgovarajućim materijalom, koji omogućavaju kontinuiranu stimulaciju
 nekoliko sati (nose se čak i zavoji sa materijalom u njima). 




Više informacija o ABRu na: 


 FB:ABR Montenegro


web: www.abrtherаpy.com 


e-mail: vukabr.mne@gmail.com


tel: +38267865555

Cerebralna paraliza

Roditelji djece sa cerebralnom paralizom suočavaju se sa velikim izazovom. Očekuju da će, 

ako se neki pokret ponovi dovoljno puta, mozak naučiti i tada će dijete moći pravilno

 izvesti pokret. Kada je riječ o lakšim oblicima, djeca dobijaju ograničene funkcije 

uglavnom na temelju kompenzacije, ali kada su u pitanju teži oblici, uprkos

 beskrajnim ponavljanjima, kretanje se jednostavno ne postiže. Zašto mozak ne može

 naučiti i izvesti pokret?  

S neurološkog stanovišta, nervni sistem koordinira tjelesne aktivnosti, upravlja sa njima, 

kontroliše ih, regulira mišićnu aktivnost i  izlučivanje endokrinih i egzokrinih žlijezda. 

Kako bi nervni sistem mogao raditi svoj posao, od tijela dobija informacije od 

receptora (prijemnika) koji su specijalizovani  za reagovanje na razne vrste podražaja. 

Posebno važni za pokret su  locirani proprioceptori, smješteni u: mesnatom  dijelu skeletnih 

mišića i tetiva, zglobovima , uključujući i zglobne čaure  i ligamente, u lavirintima 

unutrašnjeg uha (vestibularni) i zgloba vrata (vratni proprioreceptori).  

Proprioreceptori, zavisno od toga gdje se nalaze, reaguju na promjene u dužini mišića,

 naprezanje tetive, promjene mehaničkog pritiska u zglobovima, promjene položaja

 tijela u prostoru (kada je potrebno da odgovarajuće reaguju za održavanje ravnoteže) i 

 šalju relevantne informacije mozgu koji onda odgovarajuće reaguje. Kad je riječ o 

zdravom, čvrstom i dobro razvijenom tijelu, koža-potkožno-vezno-mišićno-koštani spojevi 

su jaki i dobro razvijeni, tonus svakog sloja je dobar, te su stoga receptori čvrsto na mjestu, 

pa su u mogućnosti da prvo registruju promjene, a zatim te informacije glatko šalju u mozak, 

koji ih ispravno registruje. Svaki je dio našeg tijela pravilno i potpuno zabilježen u mozgu, 

tako da je reakcija koja slijedi koordinirana i pravilna. Kod djece sa cerebralnom paralizom

 ono što primjećujemo je sljedeće:

- tanka koža lošeg kvaliteta, -Niski tonus kože i potkožnih tkiva - skoro nepostojeće 

potkožno masno tkivo - izrazito slaba veza između kože - potkožnih tkiva-mišića-kostiju,  

kao što možete videti na slici. 

To znači da receptori smješteni u ovoj regiji, koji bi trebali biti čvrsto i stabilno ugniježdeni,

 zbog loših veza, lošeg kvaliteta tkiva i lošeg tonusa, nemaju stabilnost niti mogu 

registrovati pritisak, zato ne mogu obavijestiti mozak o promjenama. Iz  tog razloga ova 

regija ostaje slabo napisana u mozgu, pa izostaju odgovarajuće, očekivane reakcije. 

Ova analiza daje odgovor na pitanje zašto, nakon milion puta ponavljanja, mozak ne uspije 

naučiti kretanje - jednostavno je to da receptor nije u stanju u potpunosti registrovati promjene

 i zato mu nedostaje odgovarajući očekivani odgovor mozga.

 Da bi mozak dobio potrebne informacije, receptor mora registrovati lokalne promjene, 

a to je moguće samo ako se tonusi slojeva i veze između slojeva promijene , počevši od kože

 do kostiju. Da li je to moguće - naravno da jeste! Uz pomoć ABR-a

- kvalitet tkiva se mijenja, - ojačavaju veze kože-potkožne masti-mišića i kosti, i tada su 

sami receptori u stanju registrovati promjene koje se događaju u određenoj regiji te 

signalizirati mozgu, čineći samoregulaciju prisutnijom i prepoznatljivijom za mozak.    

 A bolje veze u tijelu uvijek doprinose boljem funkcionisanju.

 Više informacija o ABRu na: 

 FB:ABR Montenegro


web: www.abrtherаpy.com 


e-mail: vukabr.mne@gmail.com


tel: +38267865555